Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Čime biste Vi, kao autor, objasnili činjenicu da Smogovci već desetljećima plijene pozornost čitatelja, čak i u vrijeme kad čitanje više nije „in“?  Naime, ne znam nikoga tko je rekao kako mu je knjiga dosadna.

Ja mislim da je tu u pitanju samo humor. Dakle, ljudi vole humor, djeca vole humor, djeca se vole zabavljati i vole se prestrašiti tu i tamo, to sam vidio u kazalištu i to je najbolja kombinacija. To je još i Shakespeare znao. I on uvijek malo miješa, nakon neke dramatične scene, ubaci dva komična tipa da publika malo udahne. Tako i ja radim u Smogovcima i drugim djelima .

Kako se rodila ideja da stvorite Smogovce?

Baš ta braća Vragec  imaju neke prototipove u jednom dječaku koji je išao sa mnom u školu i njegovoj obitelji . On je imao 9-ero braće, meni je to bilo nepojmljivo, a tek kad sam proučio njihovu povijest shvatio sam da je to zapravo malo. Npr. Marija Terezija imala je 16-ero djece i još je vladala Habsburškim Carstvom, a jedna od njezinih kćeri imala je 17-ero djece. Hoću reći da je to razlog zašto mi izumiremo. Hrvati izumiru jer svi imamo po jedno ili dvoje djece.

Je li nastavak priče o Smogovcima potaknuo uspjeh TV serije, odnosno interes čitatelja?

Ma to je bio niz sretnih okolnosti.  Da se neka od mojih 40 knjiga snimi kao televizijska serija, povukla bi pozornost isto kao i Smogovci. Najvjerojatnije i zbog čarolije TV serija. Evo, primjerice, turske sapunice.Turci prodaju svoju kulturu, a ljudi gledaju sapunice kao vrstu zabave što i jest . To ipak i je zadaća jedne dobre države i kulture .

Jeste li sve likove iz Smogovaca nalazili u svom životnom okruženju ili su plod Vaše mašte?

Svugdje se nađe nekoga. Evo, sad kad gledam ovu djecu ovdje o svakom od njih mogu već nešto napisati, ali vjerojatno bi se ljutili (smijeh). Gdje god čovjek prolazi, gdje god promatra ili čak ne promatra nego prođe pokraj njega, to pisac hvata i poslije kad treba upotrijebi negdje, slaže kao lego kocke.

Možete li nam izdvojiti Smogovca koji Vam je kao lik najdraži? Zbog čega?

Ma meni je zapravo najdraži taj Crni Jack jer je on simpatični lopov, a  Slavko Brankov koji je glumio Crnog Jacka, nažalost, više nije živ. Živ je Kumpić , on se zove Božidar Košćek. Na njega sam išao zato što je i  ovako privatno šašav pa sam i po njemu pisao tekstove, a još sam mu dodao i taj „u“  koji se inače izgovara „a“.

Posljednji nastavak priče o Smogovcima roman je „Smogovci u ratu“ iz 1996. godine. Je li bilo teško reći „zbogom“ Smogovcima?

„Smogovci u ratu“ nastali su tek nakon knjige „Zbogom Smogovci “. Dakle, ja sam napisao nekoliko knjiga o Smogovcima i onda sam rekao „dosta više, ne mogu to više pisati“  i napisao sam knjigu „Zbogom Smogovci“. I onda su me htjeli ubiti (smijeh). Jednako je bilo i s nekim kriminalističkim romanima. Primjerice, kad autor ubije glavnog junaka , onda čitatelji žele da ga ožive. Tako sam ja, nakon što sam se oprostio od Smogovaca, napisao još jednu knjigu „Smogovci u ratu“. To je bilo i prirodno jer su ti dečki koji su prvim epizodama Smogovaca bili mali kao što su ovi dečki tu, kada je došao rat, dorasli točno do puške što bi se reklo. Tako oni idu u rat kao hrvatski branitelji, ali opet s jednom velikom dozom humora što je prikazano koliko se moglo. Ja sam često bio u Osijeku za vrijeme rata, to je opisano u jednoj mojoj  memoarskoj knjizi  „Lijepa moja “.

Mogu li se čitatelji i gledatelji ipak nadati nekom novom nastavku Smogovaca?

Ne . Mislim da ne jer je ta priča završena. Možda se mora roditi jedan drugi pisac toga naraštaja koji može napraviti takvo djelo. Dakle, ja sam bio pisac naraštaja koji je opisan u  Smogovcima, naraštaja između  70.-ih i  90.-ih . Sad bi se trebao roditi novi ili se već rodio.

Osim kao književnik, poznato je da ste radili kao novinar u nekim časopisima, a u nekima ste bili i urednik. Možete li nam reći nešto o tome? Imate li koji savjet za nas novinare početnike?

Imam,  da krenete od početka (smijeh). I ja sam krenuo kao korektor, to je najniža stepenica u novinarstvu. To je onaj jadnik koji ispravlja pogreške, ali je to bilo u ono olovno doba jer sam ja radio sa olovom u tiskari. To vi, djeco, ne možete ni zamisliti danas. Ovo što vi tipkate je nešto sasvim drugo naspram onog starog. Prije je tiskar isto imao tipkovnicu i veliko čudovište iznad njega puno vrućega olova, a onda su kroz jedan žlijeb ispadala slova već malo ohlađena . Dakle, ako vi sad započinjete, za 10 godina ste ministar.

Možemo li Smogovce očekivati na kazališnim daskama?

Bili su jedni Smogovci u kazalištu, „Smogovci u strašnom dvorcu“ (iz jedne epizode iz Smogovaca). Ima još ideja u kazalištu Kerempuh  pa ćemo vidjeti .

Bavite se i politikom. Na nedavnim ste izborima za Europski parlament  bili jedan od kandidata Pokreta za uspješnu Hrvatsku „Hrast“ . Kako vidite ulogu te stranke i Vas kao književnika i kulturnjaka u razvoju Hrvatske u modernoj Europi?

Prije svega, trebate znati povijest hrvatske književnosti. Nema književnika koji se nije bavio politikom od Marka Marulića pa dalje. Nisam ni imao u planu baviti se politikom, ali to je bio splet okolnosti.

Bliski ste mladima već desetljećima iako se vremena i običaji mijenjaju. Što biste poručili današnjoj mladoj generaciji?

Da budu dobri (smijeh). Ono što  ja pripovijedam vama je možda dosadno, ali to su neke temeljne etičke vrijednosti koje se dobivaju odgojem, prije svega  kršćanskim odgojem, jer smo mi Hrvati i katolici, a poslije se vi možete buniti i ići nekim svojim putem. Iz iskustva vam mogu reći da ćete se jednog dana tim vrijednostima vratiti.

U ime novinarske skupine iz OŠ F. K. Frankopana zahvaljujem Vam na razgovoru i vremenu koje ste nam darovali.

Mario  Bruno Bednar, 8.a